Kako ostvariti maksimalni indeks zelene površine uljane repice

Izgradnja biljnog pokrova uljane repice i razvoj indeksa zelene površine uveliko zavise od ishrane, od primene đubriva prilikom setve - kojom se osigurava dostupnost glavnih hraniva - do prolećne prihrane glavnim hranivima, kao i kasnije, u skladu s potrebama uroda.

Primena đubriva prilikom setve poboljšava formiranje useva

Izgradnja biljnog pokrova započinje odlukama po pitanju optimalnog broja biljaka i pripreme tla kako bi se postigla struktura koja omogućuje brzo i ujednačeno klijanje i nicanje. Zasnivanje se može poboljšati đubrenjem u vreme setve, čime se biljkama osigurava dostupnost glavnih hraniva, kao i uklanjanjem korova kroz pravovremenu primenu herbicida.

Ispitivanja su pokazala kako je presretanje svetla optimizirano pri indeksu zelene površine između 3 i 4, međutim, struktura biljnog pokrova ove kulture važna je za optimiziranje brzine fotosinteze. Delovi biljke imaju različite fotosintetske potencijale – u listovima se akumulira najviše suve materije, a u stabljikama najmanje. Stoga je važno postići indeks zelene površine između 3 i 4, kao i tačan odnos listova i stabljika kako bi se postiglo najefikasnije korišćenje presretnute svetlosti.

U slučaju prevelike gustoće biljnog pokrova, doći će do smanjenja broja listova po biljci, a smanjiće se i prodiranje svetla do listova i donjih mahuna, zbog čega je moguće propadanje zrna u mahunama. Mahune koje se prve formiraju na terminalnoj cvasti imaju najveći potencijal prinosa, ali sa druge strane velika je verovatnoća njihovog propadanja ako dođe do zasenjivanja, što može imati veliki uticaj na prinos. Kod gustih biljnih pokriva povećava se mogućnost deformacije, jer su stabljike tanje i slabije. A poleganje može ozbiljno da utiče na prinos, s mogućim gubicima čak do 30%.

 

Reakcija prinosa na sumpor pri različitim količinama primenjenog azota

Azot i sumpor važni su za razvoj biljnog pokrova

Kako biste osigurali kontinuirani razvoj biljnog pokrova do proleća, potrebno je prihraniti biljke hranivim materijama u skladu s njihovim potrebama. Azot i sumpor posebno su važni, jer nakon što tle postane hladno i vlažno, u njemu se smanjuje dostupnost fosfata. Pored toga, biljkama je posebno potreban i kalijum, koji je neophodan za održavanje strukture biljnog pokrova i protok hranivih materija kroz biljke.

Tokom jeseni i proleća koreni i izdanci brzo rastu, a zbog maksimalne podele ćelija biljkama su neophodne velike količine bora i kalcijuma. Mangan i molibden takođe su važni, za osiguravanje efikasnog korišćenja azota, odnosno metabolizma azota unutar biljke. U slučaju slabog metabolizma azota može doći do nakupljanja nitrata u listovima, a što može da postane izvor hrane za invazivne bolesti.

Apsorpcija hraniva po fazama razvoja uljane repice

 

Najveće dnevne potrebe za hranivima javljaju se kada započne puno proširivanje biljnog pokrova, između 150 i 180 dana posle setve.

Prolećna primena azota ima ključni uticaj na veličinu i strukturu biljnog pokrova. Za svaku jedinicu zelenog lišća uljana repica treba da apsorbuje 50 kg N po hektaru – na primer, za ostvarenje indeksa zelene površine u vrednosti 3,5 roda treba apsorbovati 175 kg N/ha.

Navedena brojka nešto je manja od količina koje se standardno preporučuju na temelju rezultata ispitivanja, koja pokazuju iskorišćenost azota od otprilike 65%, kao posledicu faktora kao što su loša struktura tla, vodni stres ili oštećeni korenski sastav.

Yara je razvila dva alata za izračunavanje optimalne količine azota: aplikaciju za pametne telefone pod nazivom Yara Image-IT, kao i Yara N-Sensor za potpunu kalibraciju.